Razgovarala: Dženana BUREK

 

Dino Dervišhalidović Merlin završio je četverogodišnji rad na novom CDu pod nazivom "Burek". Promocija "Bureka" dogodit će se 10. juna u rezidenciji Konak u Sarajevu. Rijetki sretnici koji su imali priliku čuti neke od numera jedinstveni su u ocjeni da je novim albumom Merlin dostigao vrhunac karijere i postavio autorske i produkcijske standarde koji će biti zadugo nedostižni na prostoru jugoistoka Evrope. Povodom izlaska novog CD-a Dino Merlin dao je ekskluzivni intervju za "Dnevni avaz".

 

 

 

Taj mi je naziv od početka bio neodoljiv. Burek je jedan od autentičnih bosanskih kulturnih fenomena. Istovremeno, on reflektira neke od osnovnih odlika našeg mentaliteta. Kod nas skoro da ne možete naći dva čovjeka koja se slažu o istome, pa tako ni o bureku, kakav je to pravi burek i gdje se, naprimjer, može pojesti najbolji burek. Tu onda dolazi nana kao referenca.

 

Ali ono što je važnije jeste da je burek standardno dobar stotinama godina. A ako je nešto tako dugo dobro, onda se to zove klasika i kontinuitet. I na kraju, što je za nas ovdje najvažnije, burek je finalni proizvod, a to je nešto što ovoj zemlji nedostaje, jer smo u ekonomskom svijetu poznati po "obori balvan industriji". Kvalitet, a ne sporadične eksplozije kreativnosti, ono je što nam treba. Naravno, važno je i to da nas burek okuplja za isti sto.

 

Album "Burek" otvara mnoge moje životne dileme i pitanja, a moj recept za idealan burek sadrži 15 osnovnih sastojaka. Sama pjesma "Burek" direktno je inspirirana stihovima Nenada Veličkovića iz knjige "Poezija remontizma", koju toplo preporučujem.

 

 

To što je ona bila prva, desilo se slučajno. "Verletzt" je pjesma napravljena za njemačko tržište i nekako se sama od sebe, takoreći, prelila u Bosnu. Edo Zanki velika je njemačka zvijezda i na tamošnju muzičku scenu donio je novi senzibilitet, ono što se u muzici obično naziva soul, a pjesma "Verletzt" donijela mi je i prvi ugovor za "Sony Music", jednu od vodećih svjetskih kuća, na šta sam posebno ponosan.

 

 

Osnovni motiv je moja radoznalost i želja da idem dalje. Ono što me oduševljava jeste činjenica da pravi umjetnici lahko sarađuju jedni s drugima. Tako sam saradnike tražio širom svijeta, na egzotičnim mjestima, pa i na onima koja su na prvi pogled neočekivana.

 

Zamisao mog koproducenta Srđana Kurpjela, Sarajlije koji živi i radi u Londonu, bila je: "Dovedimo vrhunske umjetnike u najljepšu zemlju na svijetu, ali zemlju u koju se ulazi na vlastitu odgovornost, pokažimo im to čudo - burek i naučimo ih bosanski!"

 

Tako je na ovoj ploči bosanski bez muke savladao i Indijac Arjinder. U prvom kontaktu s nekim Bosancem dobio je nadimak Argenda. On u naslovnoj pjesmi "Burek" pjeva cijeli refren koji se sastoji od, vjerovali ili ne, 20 teških bosanskih riječi i rečenica kao što su japrak, džezva, šećer, crk'o svak' ko u Bosnu bocka... To je i sada šega slušati, a možete zamisliti kako je bilo na prvom času.

 

 

 

 

Nema tu nikakve tajne. Za sreću su potrebni mišići - kako glasi jedan stih na mom novom albumu. Biram samo najbolje! Sa svima koji su učestvovali u pravljenju "Bureka" sarađivao sam na profesionalan način te sam na isti način i s istim motivima prilazio svima. Ono što smatram najvećim profitom u radu na ovom albumu jeste prijateljstvo s Edom Zankijem.

 

 

Šta god da kažem, jednima je premalo, drugima previše. A ako ništa ne kažem, reći će - vidi ga, ušutio se! Istina je da me prije više od godinu nazvao Željko Joksimović i izrazio želju da uradimo nešto zajedno. Znao sam ga kao talentovanog muzičara i profesionalca, koji godinama pjeva po Sarajevu i ostalim bh. gradovima, uz veliku posjećenost koncerata, koji je slušan i gledan na radio i TV stanicama, a iz razgovora s njim vidio sam da je to jedan duhovit i, što bismo rekli, regularan momak. Samim tim nisam imao nikakve rezerve prema toj saradnji, što sam mu i rekao.

 

 

 

Željko je napisao lijepu pjesmu, a ja sam uradio tekst. I to je jedna od sedam saradnji koje imam na ovom albumu.

 

 

Znam za tu izjavu i moram reći da ne bih želio tumačiti ničije izjave osim svojih. Koliko je meni poznato, Joksimović je eksplicitno u više navrata kazao kako je došlo do te izjave i pokazao da je ustvari žrtva medijske manipulacije, da ta izjava ima komičnu notu i da on ni u kom slučaju nije imao namjeru nikoga uvrijediti, što mi je lično i potvrdio. Iznenadilo me, međutim, s kolikom su strašću i brzinom mediji od jedne benigne izjave napravili slučaj. Čini se da su se neki novinari predali u borbi protiv velikih tema pa radije opijaju narod ovim lakšim, estradnim.

 

Iako nemam ništa protiv da svačije ponašanje bude kritički posmatrano, jer ko stalno zaokuplja pažnju javnosti mora biti spreman na to da i njega javnost stalno propituje. Možda je ispalo da je Željko malo drčan i ne da na svoje, ali nisam ni ja njemu nepoznat. Ne dam ni ja na svoje. Baš zato i trebamo komunicirati i sarađivati kao ljudi koje je sudbina izabrala da žive u miru jedni pored drugih. A o tome i govori pjesma "Supermen".

 

 

Neće, jer znaju da sve što sam radio radio i što ću raditi nije bilo i neće biti protiv njihovih rezona, želja i nadanja. Ako ih za ovih 20 godina nikad nisam iznevjerio, ako su mi sve ove godine toliko vjerovali, zašto bi sada mislili drugačije? Imam veliki broj SMS poruka, mailova i ličnih kontakata koji potvrđuju ove moje riječi. Moja publika zna da sam se svih ovih godina trudio Bosnu uzdići koliko god mogu i vjerujem da sam u tome uspio. Kad pjevam o Bosni, ja ustvari pjevam o njima, pa zar su igdje Bosna, Sarajevo, Mujo, Suljo i Fata ljepši nego što su u mojim pjesmama?

 

Zato sam siguran da te pjesme neće nikoga razočarati, jer one sa sobom nose konkretne poruke. Vrlo često zaboravljamo da je važnija umjetnost od umjetnika koji je stvara, pa tako su i pjesma "Supermen" i njena poruka važniji od nas koji je pjevamo.

 

A ja želim svojoj publici poručiti sljedeće: Sve što je prošlo, daleko je, sve što dolazi, blizu je. Pospremimo sva ratna iskustva, ma kako ona bolna bila, u poseban kutak, tako da su nam uvijek na vidiku, da ih nikad ne zaboravimo, jer kao što sam napisao u jednoj pjesmi, zaborav ništa drugo nije nego odloženo sjećanje. Ali skinimo sepete i vreće rata s leđa, jer taj teret ne možemo prenijeti u beskraj.

 

Konkurencija s naše lijeve i desne strane utrku u Evropu trči u sportskoj opremi, a mi tu trku trčimo s vrećama na leđima, da ne kažem šupljih cipela i poderanih čarapa. Ako nastavimo ovim tempom, šta mislite ko će na cilj stići posljednji? Mi itekako znamo ko nam je kriv za šta, ali još ne znamo za šta smo sami sebi krivi, po onoj arapskoj "Kamila nikad ne vidi svoju grbu".

 

 

Ne, nikako. Možda to samo tako izgleda. Sve ove godine neprestano sam pred očima svojih navijača. Ne mislite valjda da se publici može podvaljivati 20 godina? Oni odlično znaju da li ste iskreni ili se pretvarate. Nadam se da nikoga neću uvrijediti, ali ja sam vjerovatno jedini bosanski umjetnik koji potroši četiri godine i jedno malo bogatstvo na pripremu i snimanje albuma. Razmislite zašto to radim. Pa zato što imam golemu odgovornost pred sobom, a Boga mi, i pred svojom publikom. Svaki svoj album zidam vlastitim emocijama i životom i ništa na "Bureku" nije slučajno. Ja sam jednostavan čovjek - biram samo najbolje.

 

 

 

 

Željko je zaista vrlo drag momak. Ali moram odmah reći da postoji bitna razlika između njegovog dolaska u Sarajevo i mog odlaska u Beograd. Kao što znate, on već godinama pjeva po Bosni i u Sarajevu, a ja u Srbiji nisam bio već četrnaesta godina. Njegovo gostovanje na mom koncertu, ukoliko bi se i dogodilo, ne bi bilo nikakvo čudo, dok se takvo nešto ne bi moglo reći za moj odlazak u Beograd.

 

 

Vi baš navalili... Javna je tajna da sam posljednjih godina dobijao brojne ponude različitih promotora i menadžera za turneje i koncerte po Srbiji i Crnoj Gori. Iako se nerijetko radilo o vrlo ozbiljnim finansijskim ponudama, do sada nisam prihvatio nijednu. Mislim da razloge ne moram objašnjavati.

 

Ne trebam nikoga da mi kaže šta se desilo u BiH, ja u vezi s tim imam iskustvo iz prve ruke i zato ne trebam moralne sekundante. Naravno, razmišljam o ljudima koji slušaju moju muziku i kojima dugujem koncerte i zbog njih nikad neću reći nikad, ali sad još ne znam kad. I još nešto, ako ikad odem u Beograd, to sigurno neće biti zato što sam snimio jedan duet.

 

 

To je nastalo kao rezultat moje potrebe da reagiram na tzv. problem u vezi s izgradnjom jednog vjerskog objekta u Sloveniji. Bio sam iznenađen nekom vrstom ravnodušnosti bh. političara i domaće javnosti. Blagi i stidljivi komentari u vezi s tim dodatno su me isprovocirali. Redizajn grba SR BiH uradio je kreativni tim agencije "Fabrika". Oni su dva dimnjaka s tog grba zamijenili sa dvije munare. To je bio rezultat potrebe da nešto učinim, a i ta majica mi dobro stoji.

 

Stanje na političkoj sceni Slovenije pa i Evrope govori samo za sebe. Pitao sam se kako u jednoj demokratskoj zemlji, u trenutku kad postaje punopravni član Evropske unije, a zahvaljujući visokom stepenu demokratije i ljudskih prava, može biti problem izgradnja jednog vjerskog objekta. Moja akcija u vezi s tim nije poruka, već je pitanje - da li se iza jedne takve situacije krije neka poruka. Da li je slučajnost što je rat u BiH morao trajati toliko dugo, u srcu te iste Evrope? Da li je slučajno što je pola jedne države nedavno primljeno u Evropsku uniju? I da li je slučajno što jedan vjerski objekt može postati socijalni problem?

 

 

 

 

Tog dana u Mostaru bih bio kao građanin ove zemlje, bez obzira na to da li me ko pozvao ili ne. Mislim da su tog dana u Mostar više nego pozvani svi dobronamjerni ljudi. S obzirom na to da imam poziv od organizatora, to shvatam kao želju Mostaraca da budem s njima u trenutku njihovog ponosa i to smatram privilegijom. Tom prilikom planiram otpjevati pjesmu "Mostarska".

 

 

To ću za Mostarce učiniti bez naknade, jer sam tu pjesmu njima i napisao. Kada sam to učinio, nisam pomišljao na novac, ne znam zašto bih sada mislio o tome.