Kada smo telefonskim putem kontaktirali sa Edinom Dervishalidovicem, poznatijim kao Dino Merlin javio nam se zenski glas - pretpostavljamo njegova supruga - koji je zacudjeno ponavljao "Nezavisne novine" iz Banje Luke. Ovakvo njeno ponasanje shvatili smo tek kasnije u razgovoru sa Dinom, koji nam je otkrio da smo prvi novinari iz Banje Luke, odnosno Republike Srpske, koji su ga kontaktirali nakon osam godina.'Ujedno ste i prvi kojima sam, nakon nekoliko godina, dao intervju bez autorizacije teksta, onako na povjerenje, pa sad ostalo je na vama' rekao je Dino pri kraju naseg razgovora.

NN: Ovih dana ste objavili novi album na kojem imate duete sa najpopularnijim tunezanskim pjevacem Lutvijem Bolsnjakom i sa hrvatskom pjevacicom Ivanom Banfic. Koliko je taj vas album pokusaj proboja na inostrano trziste?

DINO: Pa, covjek u mojim godinama, evo nakon petnaest - sesnaest godina karijere na ovom domacem trzistu, dakle trzistu ex Jugoslavije, pomalo se i zasiti toga. Vec moj proslogodisnji potez sa pjesmom "La Vojazer" u duetu sa Beatris Flo je bio pokusaj da probijem tu barijeru, da pokusam uciniti nesto sa svojim pjesmama na inostranom trzistu. To je rezultiralo, da tako kazem, polovicnim uspjehom na Evroviziji gdje sam imao relativno dobar plasman. Kasnije je pjesma "La Vojazer" dozivjela solidan tiraz u slovenackoj kuci "Menart" koja je, u stvari, u dilu sa njemackim BMG-om, tako da smo na neki nacin napravili prvi korak ka odlasku na evropsko trziste. Ovo je sad moj novi pokusaj, ovaj put sa Lutvi Bolsnjakom, koji je zaista najveci tenor u arapskom svijetu. Naime, ta pjesma ce biti objavljena kao singl za veliku africku diskografsku kucu "Rotana".

Odlazak u svijet je trka. To nije trka na sto metara sa preponama, nego vam je to maraton sa preponama. Dakle, za to je potrebno mnogo energije, truda i jos drugih stvari kao sto je lobiranje raznoraznih ljudi. Ulaz u evropsku i svjetsku diskografiju je nesto sto se gaji i zalijeva kao cvijece, pa onda to vremenom postane ono sto si ocekivao. Jer, tek poslije par godina mozemo da vidimo rezultat.

NN: S obzirom da ste na novom albumu uradili tri dueta - jedan sa Ivanom Banfic, drugi sa Bolsnjakom i treci sa sarajevskim bendom "Ornamenti", pojedini zlobnici su protumacili da namjerno niste htjeli da napravite duet sa nekim srpskim pjevacem?

DINO: To je cista nebuloza i jos jedno podmetanje. Imao sam ponudu od Sase Popovica i od Brene da napravimo zajednicki duet i ja sam onako otvorena srca prisao tome. Naravno, jedini uslov je bio taj da ta pjesma bude dobra. Nisam ja pravio pjesmu, nego je pravio njihov saradnik. Mislim Perica Simonovic?! Ne, Perica Simonovic je gostovao na mojoj ploci gdje je svirao harmoniku. Mislim da je on napisao tu pjesmu, ali nisam siguran. Uglavnom, Sasa Popovic i Brena su poslali tu pjesmu, ali ona je toliko podsjecala na "Jorgovane" da ja jednostavno nisam mogao i nisam htio to da radim, posto bi to bio falsifikat. Dakle, apsolutna je laz da sam namjerno izbjegao saradnju sa Srbima. Sta se na to moze reci kad sam '88. godine snimio "Jorgovane" sa Vesnom Zmijanac?! Nisam ja covjek koji dnevno politicki razmislja. Mene ni jedna televizija ne moze indoktrinirat, ni jedna carsija meni ne moze biti vodstvo, nego samo obranuto - ja trasiram put kako cu se dalje ponasati i razvijati stvari.

NN: Gdje Vam je, na podrucju nekadasnje SFRJ, bilo najvece trziste?

DINO: Na podrucju bivse Jugoslavije moji albumi su se najvise prodavali na istocnom trzistu, dakle u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. I u Hrvatskoj sam relativno dobro prodavao svoje albume, ali obzirom da sam nekako uvijek imao tu srecu ili nesrecu, mozemo i jedno i drugo nazvati, da sam cijeli svoj uspon do '92. godine imao u diskografskoj kuci "Diskoton", koja je bila bosanskohercegovacka kuca. Tako da je na neki nacin bilo teze prodrijeti u Hrvatsku, jer je tada "Jugoton" imao monopol na tom podrucju. Izvodjaci koji su snimali za "Jugoton" su bili na neki nacin povlasteniji u Hrvatskoj, mada se ne zalim ni na taj dio bivse Jugoslavije jer sam i tamo dobro prodavao. Ali, evo, poenta je bila na Bosni i Hercegovini i Srbiji.

NN: Planirate li da ponovo osvajate to trziste, odnosno trziste Srbije, pa i dijela BiH - Republiku Srpsku?

DINO: Moj lajv album, sa pjesmom "Smijehom strah pokrijem", koliko je meni poznato, bio je veoma prisutan na svim TV i radio stanicama u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Pjesma "Smijehom strah pokrijem" dozivjela je nevjerovatan uspjeh. Evo, vidim da su napravili i obradu te pjesme, sto je znak da je pjesma doprla do mnogih usiju.

Naravno, od poslije rata sam u stalnom kontaktu sa ljudima u Beogradu i moj novi album, koji se zove "Sredinom", ce izdati "Centroscena" pojacana Rakom Maricem - sjecate ga se kao menadzera "Bijelog dugmeta". To je naravno moje daljnje produbljivanje saradnje sa tim trzistem i svim onim krasnim ljudima koji su prije rata slusali moje pjesme i onima koji me slusaju i sada. Dakle, to je jednostavno moj dug prema toj publici.

NN: Svojevremeno ste rekli da cete "tek kada padnu bombe na Beograd otici tamo da pjevate". Evo, te bombe su prosle godine padale po glavnom gradu Jugoslavije. Da li to znaci da cete sada da odrzite koncert tamo?

DINO: Da, istina je da sam to rekao na samom pocetku rata u BiH. Naime, Nele Karajlic me je pozvao da odrzimo koncert mira u Beogradu u mjesecu maju, kad sam bio u Sarajevu i kad je to bilo nemoguce - kada je Sarajevo bilo razarano, pa sam mu odgovorio da cemo raditi taj koncert kad budemo na neki nacin u ravnopravnom polozaju. Znate, covjek u afektu izgovori svasta. Hvala Bogu da to nije kod mene konstanta. Nisam covjek koji se raduje kad igdje padaju bombe. To sam vec i rekao. I apropo bombardovanja Beograda nije to nikakvo rjesenje, ali ja sam to izjavio, jer je Neletov poziv bio veoma bezobrazan.

NN: Poznati ste kao veliki borac protiv piraterije. Kako se borite protiv toga?

DINO: U decembru sam se poceo boriti strajkom. Nisam vise htio da pjevam. Javno sam iznio da postoji evidentna sprega izmedju vlasti i tih kriminalaca - pirata, koji nesmetano, vec pet godina, tudji znoj i rad koriste da bi se obogatili. I u Federaciji, a posebno u Republici Srpskoj, jer vrlo cesto sam na putu - moj pravac je Doboj, Derventa, Bosanski Brod ili kako ga vi sad zovete Srpski Brod i na tom podrucju je nevjerovatan broj piratskih standova. Smatram da nam ta anarhija i to nipodastavanje i oduzimanje dostojanstva autorima nece dobro donijeti. Jednostavno svi misleci ljudi u Bosni i Hercegovini, dakle i u Federaciji i RS moraju dici glas u zastitu intelektualne svojine, u zastitu autorskih prava. To ce nas legitimisati kao ozbiljne ljude i ozbiljnu zemlju koja sutra moze svojoj mladjoj generaciji, ovoj djeci, ostaviti malo cistiji teren, a ne haos od jedne anarhije i beznadja.

NN: Kako komentarisete cinjenicu da su se piratski snimci Vasih albuma, tokom rata u BiH, prodavali na ulicama Beograda?

DINO: U Beogradu i Srbiji se konstantno prodaju moje kasete. Naime, ne piratisu samo mene, nego sve sto je dobro, sto je komercijalno i sto ima prodju na trzistu. Objasnjenje zasto su se moje pjesme i tokom rata prodavale i u Beogradu i u Srbiji je jednostavno - ja sam covjek koji je uvijek pisao pjesme koje nisu vrijedjale nikoga. Ja sam, dakle, pravio pjesme iz nuznosti da prezivim. Sve pjesme koje sam napravio i danas ih mogu potpisati i svijetla obraza izaci pred sve ljude, jer moje pjesme nikad nisu pozivale na nikakvu destrukciju, na mrznju, na netoleranciju. Naprotiv, moje su pjesme uvijek pozivale na normalnu kohabitaciju, na zivljenje dostojno covjeka. Dakle, sav moj ratni opus, sve pjesme koje sam napravio su na tom tragu i normalno je da su se vrtjele u Srbiji i Beogradu zato sto su one na neki nacin umjetnicka djela koja su bezvremenska. I ovaj sam cin da su moje akcije jako dobre i sada u Beogradu govori o tome da su svi oni koji su htjeli da moj umjetnicki rad minimaliziraju kojekakvim nebulozama o mom ekstremizmu i nekakvoj mrznji koju sam sijao, izgubili. A, ja... Ja sam ostao ono sto sam uvijek bio.

NN: Svojevremeno ste, mislim da je to bilo '92. godine, napisali pjesmu ciji tekst ide otprilike ovako: "Ne bi sjala ovako jako ova nasa avlija, ja bih svjetlo zvao mrakom da te nije Alija", sto su mnogi protumacili kao podrsku gospodinu Aliji Izetbegovicu?

DINO: Pa, ja sam vam osoba koja mnogo ne drzi do toga sta ce misliti oni koji lose misle. Par puta sam ponovio da nisam politicar i da me se ne pita za moje politicko misljenje, nego da se pita o mojim djelima i onom sto radim. Sto se tice pjesme "Tamo gdje je sunce", stihove koje ste vi izrecitovali su u toj pjesmi i rekao sam vec da je pjesma posvecena mom komsiji Aliji Miladinu, momku lavljeg srca koji je poginuo braneci grad vec na samom pocetku rata. A, naravno, moja pozicija u Sarajevu je takva da sam u javnosti i naravno da sve politike i sve partije i svi oni koji su na vlasti zele drustvo sa mnom. Ali, i po tome su ljudi poceli da pripisuju te stihove tadasnjem, a i sadasnjem predsjedniku Predsjednistva. Sto se mene tice ja sam rekao svoje misljenje, da je pjesma prevashodno posvecena mom komsiji, a dalje kako se razvijala stvar - nisam mogao uticati na to. A, ukoliko se predsjednik prepoznao u toj pjesmi... Ako bas hocete nemam neko lose misljenje o tom covjeku.

NN: Mislite li da muzicari politicki treba da se angazuju?

DINO: Ne mislim da se u onom klasicnom smislu treba politicki angazovati. Naime, ja sam covjek koji nikada nije pripadao niti jednoj partiji, niti sam bio clan neke pratije i uvijek sam nastojao koliko sam mogao da budem ona paralela koja se nikad ne dotice s ljudima na vlasti. Naravno, mi zivimo u tako maloj zemlji. Raspadom bivse Jugoslavije osudjeni smo na zivot u tako malim ambijentima da je covjek, koji se nalazi u mojoj poziciji, jednostavno osudjen da za neke stvari mora da bude prozivan od strane medija zbog bliskosti s vlasti. Pazite, par ovdasnjih novina kao glavni adut je iskoristilo to sto sam ja imao prije dvije godine u Ulici Marsala Tita koncert pred 50.000 ljudi. Nisu pisali o tom jednom od najvecih muzickih dogadjaja svih vremena u Sarajevu na nacin na koji treba pisati, dakle da se 50.000 ljudi zabavljalo cetiri sata, nego su oni odgonetali ko je meni dao tu ulicu da se u njoj odrzi taj koncert. Pa, naravno da mi je dala vlast! Pa, i Spilbergu je dao tamo neki Klinton nekakav kvart da on snimi film! I Kusturici je dao tamo neki covjek na vlasti u Srbiji da snimi "Andergraund"!

Postoje, jednostavno momenti kad ti moras nekog... Uvijek je neko negdje vlast i ti moras pitati: "Molim vas da li mi mozemo koristiti veceras ovaj dio grada". Dakle, nije taj dio grada vlasnistvo SDA ili SDP ili bilo koje druge partije, niti bilo koje vlasti. Kao covjek koji je rodjen u Sarajevu imam pravo da participiram, da na ulicama kojima sam hodao odrzim koncert.

NN: Negdje u isto vrijeme kada ste napisali pjesmu "Tamo gdje je sunce" nastala je i Vasa pjesma "Moj Beograde" koja je neko vrijeme bila zabranjena na radio stanicama u Federaciji. Sta Vas je motivisalo da napisete te pomalo kontradiktorne pjesme, koje su izazvale oprecna misljenja javnosti?

DINO: Ta pjesma "Znam za jedan grad zove se Beograd" - istina je da sam je ja napisao. Mjesec ili dva pred rat sam je u Sent Galenu dao Ceci Raznatovic i ona je otpjevala tu pjesmu. Mislim da su me sakrili kao autora iz razloga da mozda meni ne bi pravili problem. Barem sam ja to tako mislio, a obzirom da se doticna gospodja nikada nije javila, niti zahvalila na tome i na jos nekim mojim pjesmama, kao sto je "Zaboravi", smatram da nije korektno postupila. Moram reci da je "Beograd" moja pjesma i da se ponosim time.

NN: Spomenuli ste Sent Galen. I sada cesto gostujete u inostranstvu. Da li se na tim koncertima okupljaju ljudi svih nacionalnosti kao i prije rata?

DINO: Da! Vec nekoliko godina poslije rata radim diskoteke i dvorane u zapadnoj Evropi i Americi i raduje me da su mnogi, znam to, one djevojcice i djecaci i osobe koje dolaze da traze autogram, iz svih krajeva bivse Jugoslavije. Nekako me to drzi u nadi da ce ti mladi ljudi pokusati da naprave jedan bolji svijet nego onaj koji su pravili ovi prije nas.

NN: U posljednje vrijeme primjetna su sve cesca gostovanja muzicara iz Federacije BiH u SR Jugoslaviji i obrnuto, onih iz SRJ u Federaciji. Sta mislite o takvoj vrsti razmjene?

DINO: Covjek sam koji je prosao cijeli svijet i ne mogu slusati te sarene laze tipa ovi su narodi ovakvi, ovi onakvi. Sigurno da ta razmjena moze pomoci na povezivanju naroda. Cuo sam da su svi ovi iz Sarajeva koji su isli u Beograd naisli na jako dobru recepciju. Imali smo i povrat - ovdje je radio Bajaga, Rambo Amadeus, bilo je jos nekih muzicara. Vrlo sam rijetko u Sarajevu tako da pamtim samo te koncerte. Hocu reci da je to korak naprijed, da je to jako dobro i da apsolutno podrzavam takve stvari, jer samo to moze doprinijeti povezivanju.

NN: Nedavno je u Sarajevu i Banjoj Luci nakon visegodisnje pauze koncerte odrzao i Vas kolega Goran Bregovic. Sta mislite o njegovoj filmskoj muzici s kojom je postigao svjetski uspjeh?

DINO: Bregovic dobro radi svoj posao. On je to uvijek dobro radio i na neki nacin nastavio je na tom dobrom putu. Nemam sta da kazem vise nego da je to jako dobro.

NN: Moram se osvrnuti na neke prijeratne traceve kada su pojedinci tvrdili da je Vase pjesme napisao Bregovic, da su to, u stvari otpaci sa njegovih materijala koje on nije htio da objavi?

DINO: (He - he - he). Svasta ljudi pricaju. Naravno da to nije istina, ali, evo, mozete i Bregovica nesto pripitati o tome.

NN: Planirate li mozda da i Vi napisete muziku za neki film?

DINO: Nisam u toj fazi. Jos sam uvijek, da tako kazem, potentan u ovoj vrsti posla, u pisanju pop - rok muzike. Posljednje tri i po godine sam potrosio lutajuci svijetom, skupljajuci boje i zvukove raznoraznih zemalja i instrumenata - pravio sam muziku za svoju novu plocu koja se zove "Sredinom". To je more kojim ja zelim da plovim. Buducnost se nikad ne zna, ali mogu reci da mi ne bi ni to bilo strano. Cinjenica je da je to jedan veliki izazov, ali jos nisam, kazem, na tom kolosijeku.

NN: Kakvo je Vase misljenje o sadasnjoj sarajevskoj pop - rok sceni?

DINO: Obzirom da sam rijetko u Sarajevu, nisam imao prilike da cujem sta se novo dogadja. Ali, ono sto bih izdvojio od onoga sta sam cuo to su nesumljivo Adi Lukovac i "Ornamenti". To je grupa koja se bavi drugacijom vrstom muzike, brejk bitom ili elektronskom muzikom koja je, mislim, i za svijet alternativa. Jos sam cuo par grupa koje su, mogu reci, na tragu dobrih poslova i dobrih umjetnickih dostignuca. Inace, sve manje slusam onu frivolnu, komercijalnu muziku, tako da to ne bih komentarisao.

NN: Jos prije rata ste na Bascarsiji otvorili prodavnicu ploca pod nazivom "Magaza". Kako Vam, poslije svega sto se desavalo u Sarajevu, odnosno BiH posluje radnja?

DINO: Pa, radnja je i prije i sad bila neki moj otpor jednom, da ga tako nazovem, poburekljavanju Sarajeva. Dakle, nisam htio otvoriti nikakvu kafanu, niti cevabdzinicu, niti buregdzinicu, nego sam zelio jedno malo skloniste za ljude koji zele drugaciju vrstu muzike, za ljude koji zele kupiti zicu za gitaru ili violinu i nesto sto je vezano uz muziku. "Magaza" je i sada na onom starom mjestu, pa, mogu da kazem i u onom starom sjaju. Mogu reci i to da isto onako lose posluje, jer od ovog posla bas ne mozete se puno hljeba najesti, ali, hvala Bogu, uvijek dodje s druge strane tako da sam ja onaj sponzor "Magaze".

NN: A, mozete li zivjeti od muzike, to jest od prodaje Vasih albuma?

DINO: Mogu reci da to jos uvijek dobro ide. Tirazi mojih CD-a i kaseta su jos uvijek dovoljni da mogu ugodno i lijepo da zivim.

NN: I za kraj, kad Vas mozemo ocekivati u Banjoj Luci?

DINO: U Banju Luku cu doci vjerovatno u sklopu turneje koja ce se dogoditi na jesen. Zelja mi je da dodjem i nadam se da ce postojati ta mogucnost, da ima ljudi koji ce naci interes da organizuju moj koncert.

Mogu reci da sam vam sa radoscu i pod pomalo pozitivnom tremom dao ovaj intervju, jer, naime, ovo je prvi put da me neko od '92. godine kontaktira iz Banje Luke. Istina dolazili su prije par godina neki jako dobri momci sa radija, ali u sustini ovo je prvi intervju za pisani medij iz Republike Srpske.