☆ Dino Merlin Official Website ☆

Moja generacija je u pravom smislu odrasla uz muziku grupe Merlin. Kroz svaki album i uz svaku pjesmu neposredno je vezan i jedan dio mog zivota. I cini mi se da od "Kokuznih vremena" pa do "Fotografije" Dino postaje samo bolji i kvalitetniji. Danas, kada pricamo o Dini Dervishalidovicu ili Dini Merlinu pricamo o ubjedljivo vodecem imenu bosanskohercegovackog pop-rocka.

Dobili smo dinu u trenutku kada su mu, kako on kaze, "pjesme kucale na vrata." Pisanje pjesama, koje Dino najcesce komponuje u kasne nocne sate, je njegov najomiljeniji dio muzickog procesa, kojega obicno prate snimanja i turneje. Trenutno se sprema za septembarsku turneju po Njemackoj, a u oktobru, na poziv PLIMA magazina, po prvi put dolazi i u SAD. Nastupi su planirani za 10. oktobar u Chicagu, 11. oktobar u St. Louisu i 18. oktobar u New Yorku.

PLIMA: Dino, vasa kompozicija je prihvacena kao zvanicna drzavna himna Bosne i Hercegovine?

DINO: Da, bilo je oko pedeset pjesama u sirem izboru i ja sam jako sretan sto je moja verzija, "Jedna si, jedina", prihvacena. Mislim da je glavni razlog njenog uspjeha taj sto sam ja tu pjesmu izvodio na koncertima te je ona polako vec bila zazivjela u narodu kao nezvanicna himna.

PLIMA: Kada ste prvi put shvatili da ce Vam muzika biti zivotni poziv?

DINO: Sviram gitaru od sedme godine. Prvu plocu sam snimio 1985. godine, to znaci da od muzike i mojih pjesama zivim, evo , vec dvanaest godina. Prva ploca, "Kokuzna vremena", je bila jedna istina o nama jer smo tada jako tesko zivjeli. Imali smo puno srece da je ta prva ploca vec bila lijepo prihvacena medju rajom. Druga ploca "Tesko meni sa tobom a jos teze bez tebe" nas je, mogu slobodno reci, ustolicila kao jednu od vodecih grupa u BiH.

PLIMA: Omot te ploce je imao dvije strane, na jednoj je bila partizanka i "tesko meni sa tobom", a na drugoj slika Marilyn Monroe i "a jos teze bez tebe". Sto ste htjeli reci tim omotom?

DINO: Vidis, to je bilo jako smjelo u to vrijeme, to je u stvari bila kritika rezima ali iz nekog naseg, djecijeg ugla. Ta je ploca utemeljila mene kao autora. Prodali smo preko 300,000 komada te ploce, sto je ogroman tiraz i van podrucja bivse Jugoslavije. Poslije te ploce poceli smo zivjeti puno boljim zivotom. Treca ploca je bila nesto slabijeg tiraza ali su sa nje ostale divne pjesme kao sto su "Bozic je", " Kad ti dodjem nesreco", Lejlo" itd. Cetvrta ploca, "Nesto lijepo treba da se desi" je najtiraznija ploca grupe Merlin i tad smo, da tako kazem "srusili Jugoslaviju". Imali smo koncerte na desetak stadiona, snimili smo i "Kad zamirisu jorgovani" sa Vesnom Zmijanac, sto je bio veliki hit. Peta ploca pod nazivom "Peta strana svijeta" je izasla neposredno prije rata. Krajem 1993. sam uradio prvi solo projekat "Moja bogda sna" i 1995. "Fotografija".

PLIMA: Da li je iko od clanova grupe Merlin stradao u ratu?

DINO: Alfa i omega grupe, uz mene, Kemal Bisic koji je bio menadzer grupe, zatim Aleksandar Acimovic koji je svirao bas gitaru i Mustafa Nurak-Bugi, klavijature, su poginuli u ratu. Bubnjar, Saracevic Zaf inace zivi u Porecu, a gitarista Tula je u Sarajevu i radi na nekim projektima tako da smo se nekako nezvanicno i prijateljski rastali. Vjerovatno cemo se, ako bog da, jednog dana opet sastati.

PLIMA: Da li jos uvijek kontaktirate sa svojim bivsim kolegama sa kojim ste suradjivali kao sto su Zdravko Colic i Vesna Zmijanac?

DINO: Kad sam izasao iz Sarajeva da bih otisao na Euroviziju 1993. godine, Vesna me je docekala na aerodromu. Ona i Haris Dzinovic su bili u Becu, razgovarali smo skoro cijeli jedan dan i Vesna je bila jako ogorcena na oligarhiju koja je u Srbiji povela sve to. Cini mi se da je jako korektna. Zdravka nisam, na zalost, nikako cuo i zao mi je, on mi je drag covjek. Ti ljudi vjerovatno imaju svoje razloge zasto, kako i gdje su bili ili nisu bili. Sto se mene tice, svi ljudi koji se nisu ogrijesili o Bosnu su dobro dosli nazad. Prije par dana sam docekao Sasu Losica koji se nakon pet godina vratio u Sarajevo, pa i Crvenu Jabuku. Trudim se da zapalim taj fitilj jer mislim da je svaki povratak bilo koga od nasih ljudi jedan mali fitilj koji se siri od covjeka do covjeka, i onda bukne jedna vatra na koju se svi mi grijemo.

PLIMA: Kakva je trenutna situacija u Sarajevu?

DINO: Sta da vam kazem, sve zavisi da li to zelite gledati dobronamjerno ili ne. Ekonomija krece na bolje, fabrike pocinju sa radom, nove skole se otvaraju i sve pocinje teci normalnim tokom. Medjutim, cini mi se da je medju rukovodstvom drzave ostalo isuvise starih, komunistickih navika koje prilicno koce sav napredak. Ponovo se desavaju stvari "po babu i po stricevima", jedina referenca je da si podoban, da si u stranci itd. Ja zelim Bosnu, jedan zdrav i normalan zivot svih ljudi u njoj, a nikakvo moguce kolabororanje s lopovlukom i lazima.

PLIMA: Kakav je vas pogled na buducnost Bosne i Hercegovine?

DINO: Moja deviza je "sve sto je proslo daleko je, sve sto dolazi blizu je!" Mi moramo prestati gledati na proslost i omoguciti nasoj djeci jedan korektniji, civiliziraniji zivot, a ne prihvatiti kao normalnu stvar da se jos uvijek zivi od humanitarne pomoci.

PLIMA: A kako vi vidite taj civiliziraniji i korektniji zivot?

DINO: Pod tim shvatam pravo na zivot, demokraciju, slobodne izbore i da mozemo da zivimo od svoga rada. Mi na ovim nasim Balkanskim prostorima nismo nauceni na neki glamur, mi smo duhovno glamurni, a sto se tice materijalnog svijeta on je i onako samo jedna, i to tamna strana naseg zivota. Kad se desi neka kataklizma u zivotu mi onda shvatamo da novac i nije toliko znacajan. Korektni zivot vidim u jednom skromnom zivotu, ne jednakost u siromastvu, to je prevazidjena forma, vec jedan prosjecan zivot u zapadnom smislu.

PLIMA: U multietnickoj Bosni?

DINO: Naravno, to zeli svaki pametan covjek. Ja sam rodjen na Alifakovcu, u centru Sarajeva, u mahali koja je devedeset posto muslimanska, ali ostalo su pravoslavci i katolici koji su tu vec 150 godina. Moja majka jeste bula, ja pripadam kulturno-civilizacijskom krugu koji je omedjen Islamom i ja sam covjek koji je pazio svog prvog komsiju i prije rata, i za vrijeme rata, i sad ga pazi na nacin koji mi diriguje moja knjiga i moja vjera. Jednostavno mi smo potpuno isti u svim pravima, obavezama, nagradama i kaznama. Bosna jedino moze biti multietnicka, drugacija je jednostavno nemoguca.

PLIMA: Da li se trudite da u svojim pjesmama prenesete tu poruku?

DINO: Ja se cijeli zivot drzim istih principa. 1986. godine sam napravio jednu od mojih mozda najljepsih pjesama, "Bozic je." Imao sam tada poneki prigovor od nekih primitivaca u stilu kako ja, zasto ja o Bozicu. Tada se nisam obazirao na to, kao sto se ni danas ne obazirem na to kad mi neki imputiraju da je moj posljednja ploca previse Bosnjacka. Ja se ne povijam za dnevnom politikom, ja vjerujem u Boga i sve sto dalje slijedi iz toga. A vjerovati u Boga znaci zeljeti svim ljudima isto sto zelis sebi i svojim najblizima.

PLIMA: Vi ste napisali pjesmu "Da te nije Alija". Kako je pjesma uopce nastala i kakvu ste u stvari poruku htjeli poslati?

DINO: Kao prvo, pjesma uopce nije posvecena Aliji Izetbegovicu. Mada Aliju osobno poznajem, pjesma je posvecena onima koji su stali u obranu Bosne na bilo koji nacin, od Sarajeva preko Gorazda, Bihaca, Srebrenice do St. Louisa. U tom trenutku Alija je pretstavljao sav onaj duh i slobodarsku teznju za Bosnom i Hercegovinom. I "Alija", i "Vojnik srece", i "Izbjeglica", i himna, i sve ovo sto sam napravio posveceno je ljudima koji su stali u odbranu Bosne, bez obzira na vjeru i naciju.

PLIMA: Recite nam gdje ste inace bili za vrijeme rata?

DINO: Pa, evo, upravao sam dobio pismo u kojem pise da sam sedamnaest mjeseci bio u ratu. Izlazio sam van u tom periodu, bio sam na Euroviziji, na festivalu u Maleziji... Prva tri mjeseca sam bio doslovno sa kalasnjikovim, i u sumi, i u mraku, i pucalo se... ali ja ne zelim govoriti o tome jer je to isuvise malo da bih ja o tome pricao. Ja sam svoju borbu shvatio kroz svoju gitaru i pjesme koje i dan danas zive. Nijedna moja pjesma ne vrijedja nikoga i pardoks je da su se moje pjesme slusale i kod nasih neprijatelja.

PLIMA: Da li se sjecate vase prve gitare i kako ste je dobili?

DINO: Prva gitara se zvala Vegas M., a bila je ovdje, u Sarajevu, u Muzickoj nakladi na Marin Dvoru. Ja sam danima prolazio pored prodavaonice, i onako bih, kao u filmovima, nos stavio na izlog i zamaglio staklo gledajuci tu gitaru. Obzirom da moja mama nikad nije zeljela da postanem ovo sto sam evo postao, ona mi nije htjela izaci u susret oko te gitare. Ja sam k'o nesto skupljao novac i ona je, kada je vidjela kako sam marljiv oko toga, dodala, jednog Bajrama, pola novca tako da sam konacno kupio tu Vegas M. gitaru i tako je sve krenulo. Tako je poceo Merlin.

PLIMA: Kako je uopce nastalo ime MERLIN?

DINO: To vam je bilo kad mi nismo znali ni gdje smo posli ni kuda idemo... Bio je neki dernek i bilo je nekih cura. Sjecam se, izvlacili smo imena iz onog mog cilindra, bilo je tu oko pedesetak imena. I jedna cura, dobro se sjecam, Davorka se zvala, je izvukla Merlin i ja sam rekao onako bez mandata, "E to ce biti ime!"

PLIMA: Znamo da provodite jako puno vremena na turnejama. Recite nam kako vasa supruga i djeca podnose sve to?

DINO: Jako tesko, vjerujte mi. Imao sam srecu pa sam naisao na pametnu zenu koja razumije sve, ali covjeku zaista ponekad dodje da ostavi sve i vrati se kuci. Naida i Hamza su prakticki porasli, a ja ne znam za njihovo djetinjstvo. Sve mi je proslo kao tren. Ovo je jedno veliko odricanje, skoro da sam, sto se kaze, prodao dusu djavolu.

PLIMA: Koliko dugo traju vase turneje po Europi?

DINO: Pa znalo se desiti da se i po dva mjeseca ne vratim kuci, a to vam je jako dug period. Ja sam vam malo konzervativan sto se tice hrane, volim nasu domacu kuhinju, tako da mi to fali. Osim toga, sve sto u zivotu covjek radi na kraju dosadi. Jedino jos ovaj ambijent, kad sam kuci i kad mi pjesme kucaju na vrata, mi nije dosadio. Tad volim sto sam ovo sto jesam i sto mi je Bog dao da znam praviti pjesme, ono sto se kasnije dogadja je skoro fizicki posao.

PLIMA: Kada pisete pjesme, da li vas nesto mora inspirirati. Da li imate dane kada vam to ide ili ih uvijek pisete?

DINO: Od zadnje ploce, to znaci od novembra 1995. nisam nista napravio, i u posljednjih pola godine su mi dosli ti moji dragi dani kad mi dolaze pjesme i to vam je onda neshvatljivo. A zna mi se desiti da u nekom periodu ne mogu sastaviti ni dvije rijeci koje imaju smisla.

PLIMA: Vase pjesme su jako duboke i emocionalne, cini mi se da ih je gotovo nemoguce napisati ako ih niste dozivjeli. Kako to uspijevate?

DINO: Vidis, covjek ima fizicki i materijalni svijet. Mi zivimo u opipljivom svijetu i mnogi ljudi ni ne znaju za drugi svijet. Ja, na svu srecu, dosta vremena provodim u tom svijetu, odatle dolaze i te pjesme.

PLIMA: Pjesma "Pasa moj solidni" je vec zazivjela medju rajom i pjeva se po dernecima... Kako je nastala ta pjesma?

DINO: To je pjesma koja pripada ovom stvarnom, fizickom svijetu. U toj pjesmi sam se vratio u vrijeme kada sam imao sedamnaest godina i kada sam, kako se ono kaze, furao sa mojom sadasnjom zenom. Njeni bas nisu bili zadovoljni sa mnom jer su oni bili imucniji nego sto sam ja, tako da sam kad tad zelio, da tako kazem, neku sitnu osvetu i napravio sam tu pjesmu koja je direktna projekcija dogadjaja prije skoro dvadeset godina. Interesantan je podatak da je ta pjesma jedno vrijeme bila zabranjena na Radio Sarajevu jer je neki pametnjakovic smatrao da je to nacionalisticka pjesma i da vrijedja osjecaje drugih nacija. Medjutim to je prije svega socijalna pjesma i prije svega jako iskrena pjesma.

PLIMA: Bavite li se jos necim pored muzickog stvaranja i koncerata?

DINO: Osim muzike znam postavljati lamperiju, znam kopati dobro... ali ne, sad ozbiljno, imam Magazu, ducan u kojem se prodaje sve sto ima veze sa muzikom, CD, kasete, gitare, djelovi za gitare itd. To je jedna oaza u koju dolaze svi sarajevski muzicari i u kojoj mogu kupiti sve sto im treba. U Sarajevu je malo stvari koje koje mogu covjeka obradovati u tom smislu, recimo da kupe neki novi CD ili gitaru, pa je Magaza moj doprinos ideji da Sarajevo bude grad, a ne neka palanka ili provincija.

PLIMA: Sta trenutno radi Dino Merlin? Da li je u planu nova ploca ili neki drugi projekti?

DINO: U pripremi je jedna kompilacija sa mojim najdrazim baladama a i jedna moja moja nova pjesma koja se zove "Nostalgija." U stvari to je vise radni naslov, vjerovatno se nece tako zvati. Pjesma govori o trenutnoj situaciji u Sarajevu i mislim da je prilicno realno oslikava. Zavrsava se blagom tendencijom poboljsanja.

PLIMA: Ko su vam idoli u muzici, nasoj ili stranoj?

DINO: Moj dijapazon je jako sirok, nemam neke unaprijed spremljene obrasce o odredjenoj vrsti muzike ili odredjenoj grupi, ja volim svu dobru muziku. Queen prije svega, U2, Kaleba iz Tunisa, Ulfa Lindena i Lizu Edgal iz Svedske. Od nase muzike volim recimo Haustor, Juru Stublica, Balasevica, sve ove Sarajevske grupe i naravno Bijelo Dugme.

PLIMA: Na kraju, sta bi ste porucili nasim ljudima koji su danas razasuti po svijetu, i nama u Americi?

DINO: Kao prvo da nikad ne izgubite obraz, da materijalni svijet i komfor ne bude jedina odrednica vasih zivota, da se sjetite da negdje daleko postoji zemlja iz koje ste potekli, da se osjecate dijelom ove zemlje i da je pomazete svako na svoj nacin. Odgjajte svoju djecu da znaju ko su i sta su, ne dajte im da zaborave svoj jezik ni po koju cijenu. I pozdravite mi svu raju tamo!

Razgovarao Elvis Travancic